Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Carinske tarife". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Ako tekst koji se nalazi ispod nije čitljiv (sadrži kukice, znakove pitanja ili nečitljive karaktere), molimo Vas, prijavite to ovde.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati ovde.


UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE
Banja Luka
Naziv seminarskog rada:Carinske tarife
Iz predmeta: Međunarodne I javne finansije I budžetska politika EU
Doc. dr Jugoslav Jovičić Jovana Popović
Banja Luka, 2010 god.
SADRŽAJ
1. POJAM I ZNAČAJ CARINA
Carina predstavlja pristojbu koja se naplaćuje, najčešće, na uvoznu robu u vidu novčanog iznosa, a po utvrđenim carinskim stopama u Carinskoj tarifi, bilo u cilju zaštite domaće privrede, fiskalnih, socijalnih i drugih razloga. Kod nekih zemalja postoji i carina na robu koja sa izvozi iz zemlje, npr. u Indiji na žitarice u cilju prehranjivanja domaćeg stanovništva. Carine i carinski sistem svake države imaju veliki značaj pri otvorenoj međunarodnoj robnoj razmjeni. Iz tih razloga, a posebno iz razloga bržeg uključivanja privrede neke zemlje u međunarodne robne tokove, bitno je da carina i carinski sistem te države, budu suvremeni sa nizom usvojenih međunarodnih rješenja koje imaju razvijene države.
Vođenje zaštitne carinske politike i njena konkretizacija u Carinskoj tarifi svake zemlje je vrlo osetljivo pitanje i ljudi koji vode carinsku politiku moraju biti posebno obazrivi pri konkretizaciji zaštitne carinske politike u carinskim tarifama. Ta obazrivost bi se ogledala, prije svega, u tome da zacrtana carinska politika u carinskim tarifama ne smije da bude ni suviše visoka - da spriječava uvoz roba, putem zacrtanih visokih carinskih stopa, kao ni obrnuto, da carinske stope budu suviše niske i da se suviše liberalizuje uvoz, ne vodeći računa pri tome o razvoju domaće proizvodnje.
Rješenja treba tražiti kroz jedan srednji pristup, da carine budu u pogledu svoga nivoa realno odmjerene, tj. da ne budu ni pretjerano visoke, ni pretjerano niske, tj. da budu tako postavljene da omogućavaju razumnu konkurenciju i razuman uvoz inostranih roba. Carine ne smiju biti barijera otvorenim robnim razmjenama sa inostranstvom, niti uvozu, jer se radi i o zavisno uvoznoj privredi (pa se ni izvoz ne može ostvariti bez neophodnog uvoza, posebno reprodukcionog materijala i sirovina, što će omogućiti proizvodnju roba za izvoz), već naprotiv, one moraju biti u funkciji takvih robnih razmjena.
S druge strane, carine ne mogu biti zabrana uvozu iz inostranstva, jer autarhična i zatvorena privreda jedne države, pa čak i onih razvijenijih država, nije poželjna niti ekonomski opravdana. Stoga carina, u svakom carinskom sistemu, pogotovu kod mladih privreda u razvoju, mora da omogući i razuman uvoz, ali da i instrumenti carina i institucije carinskog sistema omoguće i pospješuju izvozne tokove privreda u tranziciji i razvoju. Tako možemo da zaključimo da primarna uloga carina je zaštita domaće proizvodnje, a sekundarna uloga fiskalni efekat koji ona ispoljava pri punjenju budžeta određene države.

 

---------- OSTATAK TEKSTA NIJE PRIKAZAN. CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]